HIVA 134
Fānaú ko ha Meʻaʻofa mei he ʻOtuá
-
1. Ka ta·ma·i ha ta·nga·ta,
Pea fa·nau ta·ma ʻa e fe·fi·ne,
Ma·na·tu·ʻi koe me·ʻa·ʻo·fa,
ʻI·kai ko ʻe·na me·ʻa pē.
Me·ʻa·ʻo·fa mei·a Si·ho·va,
Koe Ma·ta·vai mo·ʻu·i moe ʻo·fa.
Pea ta·ta·ki o·ngo mā·tu·ʻa
Ke tau·hi he fou·nga e ʻo·fa.
(TAU)
Fo·a·ki ko ha me·ʻa·ʻo·fa,
Koe mo·ʻu·i ma·hu·ʻi·nga.
Ke fai ho·mou le·le·i ta·há,
A·ko·ʻi he Fo·lo·fo·lá.
-
2. Koe fe·kau ʻa e ʻO·tu·á,
Pau ke nau ʻi ho lo·tó ma·ʻu pē.
Ke a·ko·ʻi ki he fā·na·ú,
He ko ho fa·to·ngi·a ē.
A·ko·ʻi he lu·e he ha·la,
To·ko·to pe ʻi he tu·ʻu ha·ké.
Ka·ha·ʻu ē nau ma·na·tu·ʻi,
Pea ke fai·tā·pu·e·ki·na ē.
(TAU)
Fo·a·ki ko ha me·ʻa·ʻo·fa,
Koe mo·ʻu·i ma·hu·ʻi·nga.
Ke fai ho·mou le·le·i ta·há,
A·ko·ʻi he Fo·lo·fo·lá.
(Sio foki ki he Teu. 6:6, 7; ʻEf. 6:4; 1 Tīm. 4:16.)